Listajuci pozutjele stranice starih godista novinskih listova i revija ,prikupljao sam zapise s Prenja i Cvrsnice.Svi ti zapisi pisamni su pod uplivom spontanog dojma, sto su ga ove nadasve lijepe planine u piscu izazvale...

Ako ste odlucili da pohodite Cvrsnicu, neminovno planirate koristiti kucu pod vrhom Vilinca, kao ishodisnu tacku za obolazak bilo kojeg dijela planine.Ako prilazite planinarskoj kuci pod Vilincem iz: Grabovice, preko Plase, sa Vitlenice, Muharnice ili iz pravca Blidinja, pred vama ce se ukazati vitki ,impozantni vijenac sa trouglastim vrhom Velikog Vilinca. Smjesten u centralnom dijelu Cvrsnice usidrio se i strazari prostranstvom planine.Nijedna skupina planinskog sklopa Cvrsnice ne moze se ni priblizno mjeriti s Vilincem u pogledu opseznosti vidika. Nijedna ne pruza toliko ilustrativnosti kao ovaj jedini i centralni lancasti greben u sklopu Cvrsnice, dug koja 4 i pol km.

Ne samo da se s njega jednako i u detalje vide grebeni Velike Cvrsnice, Muharnice i sva velikocvrsnicka visoravan, nego s njega vidik seze daleko do bosanski planina: Vranice,Vlasica,Lisina,Bjelasnice,Treskavice,Raduse,Vrana,Starcevice i Tusnice. Jednako i u detalje vidik seze do Prenja,Veleza,Cabulje,Biokova i Satora.Veliki Vilinac gledan s Glogova na Prenju nalikuje na vulkanski siljak. Isti je takav i kad ga promatramo s Mijatove jame pod Velikim Vranom.

Svi koji su pohodili ovu planinui pisali o njoj, a ovom izuzetnom vrhu i grebenu dali su posebno mjesto zbog njegove visine, polozaja i izvanrednog vidika koji pruza na planinu kao i planine u blizem i daljem okruzenju. Nezaboravni su skijaski spustovi s vrha Vilinca niz njegovu zapadnu padinu u Kenjcev dolac ili niz sjevero-istocnu padinu u Veliku valu.Njegov vrh je izazovan kako ljeti tako i zimi i zato se nalazi u programu svakog posjetioca kuce na Cvrsnici.”Prvi zimski” skijaski izlazak na vrh Vilinca izveli su clanovi HPD “Bjelasnica” iz Sarajeva :Cvitkovic, Sigmund i Felcar, na Josipovo dana 19.marta 1936.godine. “Po uzoru” na druge krajeve,gdje se na vrhovima planina uzdizu veliki krizevi sa simbolicnim znacenjem, a za uspiomenu na “prvi”uspjeli skijaski uspon na vrh Vilinca, rodila se ideja da se to uradi i na ovom vrhu. Inicijativu je dao Josip Cvitkovic koji je drustvu i poklonio kriz.

Podruznica “Bjelasnica” je podignula gvozdeni kriz na samom vrhu Velikog Vilinca na visini od 2116 m. Kriz je postavljen dana 11.juna 1936.godine, a izradio ga je drustveni clan Josip Sebalj, koji ga je i postavio u drustvu sa clanovima “Bjelasnice”: Josipom Nepomuckim,Boleslavom Flecarom i Ivanom Novakom.Visina kriza iznosila je 6 m i sirina 4 m, pa je svojom velicinom dominirao sa svakog mjesta od kuda god se gleda, jer se i sam Vilinac nalazi na vrlo istaknutom mjestu i u sredini masiva Cvrsnice. Na podnozju kriza bio je pricvrscen metalni sanducic, gdje je smjestena od ski-sekcije HPD “Bjelasnice” uspostavljena “spomen-knjiga”, koja je sluzila za upis onim planinarima i skijasima, koji su se popeli na vrh V.Vilinca.

Jedan kljuc od sanducica nalazio se u drustvenim prostorijama u Sarajevu, dok je drugi predat vodicu po Cvrsnici Jizi Klepici iz Doljana, a treci je predate na cuvanje kod Josipa Spitzera, nadsumara iz Jablanice. U znak priznanja kriz je prozvan “Cvitkovicevim krizem”. Kasnije je prizemni dio kriza bio obzidan betonom i kamenom i dugo je odolijevao: kisi,vjetru, ledu,snijegu i udarima gromova, koji su izrovali sam vrh i na kraju nrazrusili kriz i piramidu kao i dio stjenovitog vrha na sjevernoj strani. Jos 1957.godine gromovi su razrusili tu neprirodnu gradjevinu a vrh Vilinca je ponovo postao gospodar mira na planini. Nesvjesni pogreske koju su napravili podizanjem metalnog kriza na vrhu, kumovali su ucestalim atmosferskim elektricnim praznjenjima i ostecenju ovog prirodnog spomenika,vrha kome nema premca po bogatsvu vidika.Priroda se sama pobrinula da se vrhu Vilinca vrati prirodni izgled i njegov ponos,jer svaka improvizacija u ovom planinskom prostranstvu narusava ambijent i egzoticniost planine,njenu ljepotu i atraktivnost.