Ovim prilogom zelim vratiti sjecanje i pozornost citaocima i planinarima na vrijeme nastanka ideje i gradnje prve planinarske kuce na Cvrsnici.

Tih ranih cetrdeseti godina 20-og vijeka povecalo se zanimanje planinarskihg krugova za Cvrsnicu,cemu su posebno doprinijeli clanovi HPD,koji su u “Hrvatskom Planinaru”objavili niz clanaka o ovoj planini.Svi su ti clanci bili pisani pod uplivom spontanog dojma,sto ih je lijep kraski planinski sklop u njima izazvao.Cvrsnica zaista ne treba propagande isto kao sto ni ljepota ne treba reklame. Svoim polozajem na desnoj strain rijeke Neretve,cijim kanjonom ide zeljeznicka pruga Sarajevo-Mostar,a s prugom uporedo i magistralni put,-Cvrsnica je vrlo pristupacna iz Jablanice/198 m/.Za nepuna pola sata hoda stize se ispod Orlovine i Kopnog Brda odakle zapocinje uspon na Plasu /1577 m/.

Planinarska kuca pod V.Vilincem u zimskom ruhu decembra 1939 g. Foto:Lj Stipic

Isto takav brzi uspon je i iz zeljeznicke stanice Dreznica na Malu Cvrsnicu te iz zaljeznicke stanice Grabovica u Divu Grabovicu preko Strmanice na povrs Pode/2000 m/. Ukratko receno Cvrsnica ja zanimljiva za svakog,koji ima bilo najmanji smisao za prirodu,a u prvom redu za planinara,koji zeli da na svakom korku dozivljava nove velebne casove. Medjutim uza sve ove odlike Cvrsnica je bila pristupacna tek ogranicenom broju planinara,jer na samoj planini nije bilo nijedne planinarske kuce.Pogotovu su zimske ljepote bile nepristupacne.Drzavne lovacke kuce /Zljeb,Strop,Drijenac i Bacvun/nalazile su se u predgorju,pa nisu,i bez obzira na vrlo slab komfor,mogle doci u obzir za planinare.

Zato je gradnja planinarske kuce postala vrlo aktuelnom i HPD podruznica “Bjelasnica”iz Sarajeva bavila se tri godine pitanjem,kako i gdje da se ta najpotrebnija i prva planinarska kuca na Cvrsnici izgradi. S obzirom na,tada,jedini zimski prilaz dolinom Doljanke preko sela Doljana bili su neki misljenja,da se kuca izgradi na zimskoj trasi,na rubu Muharnice,i to nad Valom.Protiv ove gradnje govorio je periferni polozaj kuce,koja bi sluzila gotovo iskljucuvo zimi,a ljeti bi je malo tko posjecivao i to samo na prolazu

.Kako je glavna trasa, kojom su se planinari sluzili,isla preko Plase i Peharovog stana na Veliku Cvrsnicu,to je ova trasa bila uglavnom klasicna,te je prevladalo misljenje,da se pklaninarska kuca sagradi u blizini ovog glavnog puta,po mogucnosti u srcu planine,negdje oko padina Velikog Vilinca.Za taj centralni polozaj opravdava laka mogucnost pristupa kako preko Plase,tako iz Grabovice i s Blidinjskog kraja te preko Muharnice.Protiv ove gradnje bilo je pitanje novcanih sredstava,s kojima se moralo racunati,jer je gradiliste udaljeno 6-8 sati od prvog naselja Jedan od najzasluznijih,ako ne i najzasluzniji,za izbor lokacije i gradnju kuce je Josip Placek/rodom iz Bugojna,koji se skolovao u Sarajevu i 1924 se u kljucio u planinarski pokret u HPD “Bjelasnica”,a brzo iza toga je postao i tajnik tog drustva/.

Dok je bio tajnik drustva prvi put je sa drugovima dosao na Plasu /Drijenc/juna 1930.S grupom drugova iz drustva posjecivao je planinu,obnavljali su i markirali glavne pristupne puteve.Taj posao su uglavnom priveli kraju 1934 godine.Usput su razmisljali o izboru lokacije za izgradnju planinarske kuce.On je bio misljenja da kucu treba graditi na zaravanku s juzne strane ispod Prijegona a u blizini izvora Janjecak. S tim misljenjem su se slagali i njegovi

Otvorenje planinarske kuce pod Velikim Vilincem 6.avgusta 1939 god. Foto: Lj Stipic

drugovi pa je time bio rijesen problem izbora lokacije. Medjutim,preostao je najtezi dio brige:kako osigurati novcana sredstva i poduzeti izvedbu granje. Vrlo brzo iza toga Placek je sluzbeno premjesten u Zagreb/1934 g./ali ideju o gradnji kuce nije ni casa zaboravio.On i tadasnji predsjednik podruznice HPD “Bjelasnica” iz Sarajeva Dr. Josip Fleger su bili u stalnoj vezi radi osiguranja novcanih sredstava.

Dugo je vremena proteklo dok uvjeravanja o potrebi gradnje ove kuce nisu naisla na razumijevanje mjerodavnih krugova..Tek 1938 godine sakupilo se toliko novca da se moglo pomisljati sa pocetkom gradnje.Iste godine,ljeti,izasli su najaktivniji odbornici “Bjelasnice”sa jablanickim graditeljem Josipom Melincom na Cvrsnicu te na licu mjesta pogodili gradnju kuce za ukupnu svotu do 65000 dinara. Josip Melinc,graditelj iz Jablanice,je preuzeo gradnju krajem jula 1938 godine.Kuca je zidana od kamena tesanca u dimenzijama 11x6 m,te se u njoj nalazi prostrano predvorje,prostorija od kuhinje i trpezarije,te spavaonica sa zajednickim lezajima.

Da se izbjegne atmosferska vlaga,kuca je izolirana po zidovima iznutra ter papirom/lepenka/i oblozena blanjanim daskama na utor i pero/sip- pod/.Posto je kuca sa vanjske strane, po zidovima, oblozena lepenkom i sindrom u kuci ce biti toplije.U kuhinji je dvodjelna catrnja sa 4 kubika vode s rucnom pompom,a u predvorju je zahod.Na kuci je postavljen gromobran,a prozori i vrata su osigurani matalnim preckama da se zastiti od provala. Kakogod je kuca po domenzijama malena,za onu apsolutnu visinu i za dogledno vrijeme udovoljit ce ona potrebi,jer vise od 20 planinara tesko d ace se istodobmo naci u kuci,izuzev naravski izvanredne prilike.

Planinarska kuca pod Velikim Vilincem 4.marta 1939 godin.Foto: Lj Stipic

Pored kuce je izgradjeno nuzno skloniste od kamena, prekriveno i oblozeno sindrom,dimenzija:3x4m s drvima,ognjistem i skupnim lezajem/palacom/za sest osoba.Skloniste je namijenjeno onima koji se nadju u nuzdi na planini,a bez kljuca planinarske kuce i nije zakljucavano.U potkrovlju kuce je bilo predvidjeno da se izgradi sobica za eventualnog domacina. Nacrtom projekta kuce predvidjeno je,a izgradnjom ostvareno,da kuhinja i spavaonica imaju,pod plafonom suprotnih uglova, ugradjene ventilacione izvode.Oni se mogu uz pomoc ugradjene metelne rucice sa zatvaracem, po napustanju kuce -narocito u toku zimskih mjeseci,zatvoriti kako bi sprijecili ulazak snijega u unutrasnjost kuce.

Zaslugom direktora Sumske direkcije iz Mstara Ing. Radimira, 1937 g. kaptiran je izvor Janjecak u blizini kuce. Kuca na Vilincu je prema ugovoru zavrsena 1.novembra 1938,ali je njeno otvorenje proslavljeno tek 6.avgusta 1939 g.U toku gradnje iskrsnuo je problem kvaliteta kamena te su morali nesto dalje otvoriti majdan sto je zahtijevalo prenosenje i to je usporilo gradnju. Mnogo je truda iziskivao i prenos greda krovne konstrukcije,koje su nosene cak iz Muharnice preko Jablan vrela i jako krsne i razrovane Vale. Naredne 1939 u kuci su zavrseni unutrasnji radovi kao i opskrba kuce inventaromU toku gradnje kuce svake subote i nedelje,kroz 3 i pol mjeseca,dolazili su pojedini odbornici HPD iz Sarajeva,obavili bi pregled radova i vracali se u Sarajevo. Za otvorenje kuce je vladao veliki interes medju planinarima, posebno u Sarajevu, posto su novine pisale o gradnji ove kuce.Vec u toku noci,5-og na 6-ti avgust 1939 stizali su planinari u posebnim grupama,a pred zoru nasao se u kuci imponzantan broj od kojih 50 planinara,umornih od napornog nocnog puta iza sedmosatnog hoda.Vecina je dosla iz Jablanice preko Plase,Ostrovace,Trinjace i Poda,a tek manji dio preko Dive Grabovice uz Strmenicu. Ostali su stizali preko Doljana,Muharnice i Vale,a jedna grupa dosla je iz Masne Luke sa strane Blidinjskog Jezera.

Umornim planinarima serviran je topao caj, Dan je osvanuo vedar,topao i bez vjetra,da se bolji nije dao ni zamisliti.Podnozje Vilinca vrvilo je kao nikad do sada zivotom. U 7 i po sati odsluzena je na improviziranom oltaru pred kucom sv. misa,koju je sluzio vrlo uvazeni o. Nenad Pehar,kateheta iz Konjica,koji se srdacno odazvao molbi drustva,da posveti ovu planinarsku kucu.Prije mise obavljena je posveta kuce. Nakon obavljenog obreda zapocela je sama proslava otvorenja.Predsjednik “Bjelasnice”Dr. Josip Fleger otvorio je svecanost u 9 sati pozdravnim govorom.

Zatim je pozdravio izaslanika Matice HPD Zagreb Josipa Placeka,koji je od prvog dana gradnje ove planinarske kuce za nju radio,o njoj mislio o cemu svjedoci korespondencija.Nakon toga pozdravljeni su izaslanici sarajevskih planinarskih bratskih drustava,u prvom redu izaslanika:Drustvo planinara “Romanija” i”Putnik” Sarajevo g. Mihajla Rakocevica,zatim izaslanika Drustva planinara za Bosnu i Hercegovinu g. Dragu Vintera,izaslanika planinarske sekcije sportskog drustva “Djerdjelez” g. Dzavida Miralema,izaslanika Drustva za unapredjenje planinarastva “Kosmos” g. Josipa Pastoreka,izaslanika Smucarskog kluba Sarajevo g.Fukareka,izaslanika planinarske sekcije sportskog drustva “Slavija”i Zimskog sportskog podsaveza Sarajevo g. Markovic Budimira,izaslanika “Prijatelj Prirode”g. Ozmu,izaslanika planinarske sekcije sportskog drustva “Makabi’ g. Rafu Maestru.Tu su jos bili izaslanik HPD “Martinscak” iz Karlovca,Izaslanik HPD “Mosor” iz Splita te izaslanik HPD “Gvozd” iz Siska.

Za vrijeme govora stigla je grupa planinara iz Mostara kao i grupa planinarskih prijatelja iz Sirokog Brijega.Pristigla je takodjer i grupa seljaka iz Doljana pod hrvatskom zastavom na celu sa Perom Klepicom. Po dovrsenim pozdravnim govorima izaslanika planinarskih drustava procitao je predsjednik Dr Fleger sadrzaj povelje,koju su polozili pokraj temelja kuce,a koju su povelju potpisali odbornici “Bjelasnice”.U prisustvu izaslanika Matice g. Josipa Placeka povelja je polozena u betonski prostor kraj temelja za obaveznu uspomenu kasnijim narastajima. Potom je prisao izaslanik Matice g. Placek zatvorenim ulaznim vratima i u ime Boga i Matice HPD-a proglasio ovu planinarsku kucu pod Vilincem otvorenom.Time se sluzbeni dio svecanosti zavrsio,a delegati planinarskih drustava su pozvani u kucu na rucak,koji je priredila supruga graditelja g. Melinca.Radnicima je nabavljeno janje i nesto pica,kao nagrada za dobro uradjen posao,da i oni proslave otvorenje ove kuce. Nakon svecanosti i rucka vecina gostiju je krenula svoim kucama preko Plase da na vrijeme stignu u Jablanicu kako bi sjeli u voz prema Sarajevu i Mostaru.Jedan manji dio gostiju je ostao u kuci jos nekoliko dana da bi, poslije, preko Blidinja i Plocnog nastave svojim kucama.