Nacionalni park Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita, neposredno iznad naselja

Marasovići, do zone najviših planinskih vrhova (Vaganski vrh, Babin vrh, Sveto brdo)...

Park Paklenica je najznačajniji hrvatski penjački centar, poznat i izvan granica Hrvatske i sa punim

pravom se svrstava među najbolja evropska penjališta. Historija alpinizma u Paklenici počinje davne 1938.

godine kada je Dragutin Brahm pokušao ispenjati Anića kuk. Na žalost, pri tome je smrtno stradao.Dvije godine kasnije,

Slavko Brezovečki i Marijan Dragman dovršavaju Brahmov smjer.

Slijedi razdoblje u kojem su hrvatski penjači ispenjali smjerove koji danas važe za klasične smjerove

u Paklenici. Riječ je o smjerovima kao što su Mosoraški, Velebitaški, Klin, Funkcija. Od godine

1970. slovenski alpinisti dolaze u Nacionalni park Paklenicu i polako preuzimaju inicijativu u postavljanju

novih smjerova. Danas na pakleničkim penjalištima postoji više od 360 opremljenih i uređenih smjerova

različitih težina i dužina pa svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak.

Glavna penjačka sezona u Paklenici počinje u proljeće i traje do kasno u jesen.

Period 18.04. do 25.04.2010. godine zajedno sa pripadnicima alpinističke jedinice SIPA-e proveo sam u Paklenici.

Na samom ulazu u park dočeka vas kanjon bujičnog toka Velike Paklenice okomito urezan u južne padine

Velebita koji na prvi pogled izaziva strahopoštovanje. Od ulaza u park asfaltirana cesta u dužini od nekih 2 km vodi

do velikog parkirališta. Ovdje ostavljamo automobil, uzimamo opremu i idemo prema smjeru koji je planiran.

Svaki pokušaj da se opiše penjanje u Paklenici je neuspješan. To je jedna od onih stvari koje jednostavno

treba doživjeti. Zato, ja ovdje više neću trošiti riječi... Tu je par slika koje će djelimično da približe doživljaj Paklenice.

Ulazak u park

Sjeverno rebro

Potok Velike Paklenice

Polazak sa parkinga

Centralni kamin

Još slika u galeriji...

autor teksta: Nermin Palić